Uvod

Štapovi za planinarenje prije spadaju u opremu za hodanje nego u opremu za penjanje. Složivi su u tri dijela. Služe da smanje opterećenost nogu (prije svega koljena), pogotovo kada planinari prelaze dugačke dionice ili nose teške naprtnjače. Da bi štap dugo trajao,vrh mu se proizvodi od karbida. Visina štapa na koji ga morate podesiti se izračunava formulom: vaša visina x 0.7 = odgovarajuća visina štapa. Dok se ne uporabljuju štapovi se nose prikopčani za naprtnjaču s vanjske strane, obavezno sa šiljcima prema dolje, jer postoji mogućnost da ozlijedite planinara koji hoda iza vas, te na njih nataknite zaštitne kapice.

Prednosti i nedostaci planinarskih štapova*

Mnogi planinari i alpinisti koriste teleskopske štapove prilikom uspona i silazaka s planine, jer njihovo pravilno korištenje smanjuje opterećenje kralježnice, koljena i nožnih zglobova. Teleskopski štapovi moraju se koristiti pravilnom tehnikom: uvijek koristimo oba štapa, jednaka po visini, čvrstih ručki, konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postižu čvrst oslonac. Od presudne važnosti je koristiti oba štapa, što je više moguće u smjeru padanja tijela.

Prednosti

Upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kad se ide nizbrdo, štapovi mogu apsorbirati više tona težine, posebno za dugih silazaka. Smanjenje opterećenja kralježnice i zglobova posebno je izraženo u sljedećim situacijama:u starijoj dobi i pri prekomjernoj težini,kad postoje kronične bolesti zglobova (artritis, spondiloza ),kad se nose veliki tereti (ekspedicije), kad se hoda snježnim padinama, vlažnim skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili noću, odnosno u uvjetima smanjene vidljivosti.

Nedostaci

Nepravilna tehnika korištenja štapova: Ako je udaljenost između tijela i štapa prevelika, povećava se napor (redukcija olakšanja) i nastaje veliki rotacijski moment, što može poremetiti ravnotežu planinara.

Smanjenje osjećaja ravnoteže: Kontinuirana uporaba štapova može smanjiti koordinacijsku sposobnost planinara, a time i njegovu stabilnost, bez obzira što on misli da je sigurniji i stabilniji. Nedostatak postaje uočljiv na teškim terenima, gdje planinari ne mogu upotrebljavati štapove (uske police i stijene). Zapravo tako nastaje najčešći tip nezgode planinara, spoticanje. Spotaknuti se, naravno, možemo i na štapove ako ih na takvom terenu pokušamo upotrijebiti.

Smanjenje fizioloških zaštitnih mehanizama: Pritisci prilikom hodanja važni su stimulansi za prehranu hrskavice zglobova, a naprezanja i mišićni rad održavaju elastičnost mišića. Kontinuirana uporaba štapova smanjuje te stimulanse.

Pravilna tehnika hodanja i izbjegavanje prenaprezanja: U pravilu je lakše zbog fizioloških razloga- zdravim planinarima naučiti i koristiti ne opterećujuću tehniku hodanja bez pomoći štapova nego redovito upotrebljavati štapove.

Posve je razumljivo da će redukcija tjelesne težine i redukcija težine ruksaka te pravilna tehnika hodanja smanjiti opterećenje na zglobove. To znači koračati nizbrdo kratkim, elastičnim, odmjerenim koracima, izbjegavajući duge korake i trčanje. Staze koristimo upotrebljavajući zavoje, a ne prečice. Također je neobično važno da se ture određuju prema vlastitim sposobnostima. Sljedeći ove savjete, zdravi planinari neće oštetiti svoje zglobove, čak i ako intenzivno planinare godinama.

Zaključak

Upotreba odgovarajućih štapova kao pomoć u planinarenju, posebno prilikom silaženja, ima prednost i preporučuje se osobama starije dobi, osobama s prekomjernom tjelesnom težinom, kada se napreže bolesna kralježnica i zglobovi kad se nose teški tereti. U ostalim se situacijama ne preporučuje upotreba štapova. Posebno je opasno očekivati sigurnije hodanje teškim planinskim terenima ako se koristimo štapovima. To daje lažan osjećaj sigurnosti i može biti prvi korak ka nesreći. Prednosti i nedostaci moraju biti odmjereni u svakoj pojedinoj situaciji.

*Članak je prijevod preporuke koju su napisale medicinske komisije međunarodne planinarske asocijacije UIAA i međunarodne spasilačke organizacije IKAR.