Na Ivanščici  nije bilo ivančica ali je zato bilo puuuno jaglaca, ponešto visibaba i najviše od svega lijepe prirode.

2015-03-14-Belecgrad-01 2015-03-14-Belecgrad-21 2015-03-14-Belecgrad-07 2015-03-14-Belecgrad-22 2015-03-14-Belecgrad-08 2015-03-14-Belecgrad-05 2015-03-14-Belecgrad-09

Do doma smo stigli što asfaltiranom, što šumskom cestom. Iako smo slijedili vodiče ni putokazi nisu ostali nezamijećeni.

2015-03-14-Belecgrad-02 2015-03-14-Belecgrad-15 2015-03-14-Belecgrad-23

Od građevina najviše su nas razveselili planinarski dom do kojeg smo se popeli začuđujuće brzo i lako, te ruševine Belecgrada koje smo (vidi dolje) uspješno osvojili.

2015-03-14-Belecgrad-10 2015-03-14-Belecgrad-11 2015-03-14-Belecgrad-04 2015-03-14-Belecgrad-16

Dodatna vrijednost izleta sastojala se od paljenja vatre, pečenja kobasa i klopanja slasnih hot dog-ova na vrhu brda. Mali Gojzeki su se (pogađate i sami) najviše zabavljali vatrom, kobase su na kraju većinom pekle mame (i tate), a jeli su ih uglavnom svi. Da bi užitak bio još veći neki su se opskrbili čak i kečapom, dok su drugi ipak preferirali senf.

2015-03-14-Belecgrad-12 2015-03-14-Belecgrad-13 2015-03-14-Belecgrad-25 2015-03-14-Belecgrad-14

Prilikom uspona na Belecgrad stvorila se prava gužva, pa se u razgledavanje stare utvrde išlo u grupama. Dok su jedni strpljivo čekali, drugi su se pažljivo penjali. A oni prvi su nakon razgleda svoj zadatak da ne puštaju nikoga dalje dok se svi ne skupe shvatili vrlo ozbiljno.

2015-03-14-Belecgrad-26 2015-03-14-Belecgrad-17 2015-03-14-Belecgrad-19 2015-03-14-Belecgrad-20

Pred kraj izleta Alan je svečano uručio nekoliko diploma HPD “Željezničar” najzaslužnijim Gojzekima, koji su sa njima spremno pozirali, a mala Nika Brdal je uspješno zamijenila svog tatu Željka i veselo mahnula diplomom.

2015-03-14-Belecgrad-24

Tako je prošao još jedan izlet Gojzeka, ovaj put bez puno blata, ali (kao i uvijek) s puno veselja.